‘PRVOG JUNA PUNIM 129 GODINA I TO MI JE NAJVEĆA KAZNA’: BAKA NIJE IMALA NI JEDAN JEDINI SREĆAN DAN, A ŽALI SAMO ZBOG JEDNE STVARI
Razlog njenog očaja je činjenica da, kako kaže, za tih punih 129 godina nije doživjela ni jedan jedini srećan dan, dodajući i da “pojma nema kako joj je uspjelo da toliko poživi”.
Njena lična dokumenta dokazuju da je rođena 1. juna 1889. godine. To znači da je imala 27 godina kada je počela ruska revolucija u kojoj je s vlasti svrgnut car Nikolaj II, da je imala 55 godina na kraju Drugog svjetskog rada i 102 godine kada se raspao Sovjetski savez.
Što se njenog zdravstvenog stanja tiče, mediji prenose da govori prilično razgovjetno. Vid joj je slabiji, ali se i dalje samostalno kreće i hrani.
Ostala je i bez sedmoro djece koju je izrodila, a posljednja u nizu bila je ćerka Tamara, koja je prije pet godina umrla u svojoj 104. godini.
Što se tiče nekog određenog režima ishrane koji bi joj omogućio ovako duboku starost, ona objašnjava da nema nikakav recept niti objašnjenje. Meso ne voli, ali, kako kaže, obožava fermentisane mliječne proizvode. Ipak, ne vjeruje da za svoju dugovečnost ima da zahvali njima već isključivo božjoj volji.
– Vidim da ljudi koji dugo žive uživaju u sportu, hrane se posebno zdravo i vode računa o sebi. To nije moj slučaj. Nisam imala ni dan sreće u životu, cijelog života radila sam naporno – kaže Koku.
– Preživjela sam ruski građanski rat i dolazak boljševika, Drugi svjetski rat i naciste koji su nas protjerali u Kazahstan i Sibir zbog optužbi za saradnju sa Staljinom. Sjećam se kako su u tenkovima prolazili pored naše kuće. To je bilo strašno. Najgore nam je bilo u Kazahstanu jer su nas tamo mrzili. Svaki sam dan sanjala o povratku kući, a rad u bašti mi je pomogao da se održim – ističe starica.
– Kada se osvrnem na svoj nesrećni život, mogu samo da poželim da sam umrla mnogo ranije, dok sam još bila mlada. Cijeli život prošao mi je u radu i nisam imala ni trenutak za odmor ili zabavu – kaže na kraju Koku.
Nema komentara