OVO ĆE VAS RASPLAKATI! TRAŽIO JE RAZVOD JER JE NAŠAO LJUBAVNICU: Kada je shvatio da je pogriješio vratio se kući, al prizor koji je tamo zatekao mu je slomio srce!

Jedan muškarac podijelio je svoju emotivnu ispovijest koja će vas sigurno dirnuti.



Sve počinje tako što je željeo razvod od svoje supruge, ali onda se zažalio zbog te odluke.

Ovo je njegova ispovijest:

– Spremio večeru ženi, uhvatio je za ruku i rekao: “Želim razvod”. Ona nije djelovala uzrujano i mirno me je upitala zašto. Moj odgovor je bio dvosmislen, što ju je razljutilo. Polomila je tanjir i zaplakala: “Ti nisi pravi muškarac!”. Cijelo veče nismo razgovarali. Vjerovatno je tražila slabost u našem braku, ali ja je jednostavno više nisam voljeo kao prije.

Sa osjećajem krivice sam joj pokazao papire za razvod, ostavljajući joj kuću, auto i 30% moje kompanije. Ona ih je sa bijesom pocjepala.

Žena sa kojom sam proveo 10 godina se mijenjala. Žao mi je što je potrošila toliko energije i vremena u naš brak, ali nisam mogao da ne kažem kako se osjećam. Zaplakala je, bilo je sve jasno.

Kada sam se sutradan vratio kući, ona je sedjela za stolom i pisala. Odmah sam otišao da spavam. Sljedećeg jutra mi je rekla uslove za razvod: nije ništa zahtjevala od mene, već da cijeli naredni mjesec provedemo kao normalan par. Razlog: našeg sina su čekali važni ispiti i nije željela da ga uznemiravamo razvodom prije toga.

Takođe mi je rekla da se sjetim našeg vjenčanja i momenta kako sam je nosio preko praga u spavaću sobu. Od sada, tokom cijelog mjeseca, trebalo je da je nosim preko praga u spavaću sobu. Mislio sam da je šašavo, ali sam se složio da je ovako podnošljivije

Prvog dana smo bili malo nespretni i naš sin je aplaudirao i pjevao: “Tata nosi mamu u naručju”. Njegove riječi su izazvale novi talas bola u meni. Nosio sam je do spavaće sobe preko praga. Zatvorila je oči i rekla tihim glasom: “Ne govori našem sinu o razvodu”. Klimnuo sam glavom u znak razumjevanja.

Drugog dana smo se malo poboljšali. Bila je u mom naručju i mogao sam da osjetim njen miris na košulji. Shvatio sam da je prošlo dosta vremena od kada sam pogledao svoju ženu. Njeno lice je imalo fine bore, a kosa se polako pretvarala u sivu. Naš brak je ostavio tragove na njoj. Na momenat sam se zapitao šta sam joj to uradio.

Kada sam je trećeg dana nosio, osjetio sam talas intimnosti kako se vraća. Ovo je žena koja je izdvojila 10 godina svog života sa mnom. Četvrtog i petog dana sam osjetio da je intimnost jača. Kako je prolazio mjesec, ja sam je sa sve većom lakoćom nosio i osjećao kako postaje mršavija.

Jedno jutro mi je sinulo da ona vjerovatno osjeća toliko bola i gorčine prema meni. Bez razmišljanja sam prešao rukom kroz njenu kosu. U tom momentu se pojavio naš sin i rekao: “Tata, vrijeme je da nosiš mamu!”. To je postao jutarnji ritual da je izvodim iz kuće u naručju. Ona je čvrsto zagrlila sina, a ja sam skrenuo pogled kako se stvari ne bi promjenile. Uzeo sam je u naručje, a ona me je obuhvatila rukama oko vrata. Držao sam je čvrsto – kao dana kada smo se vjenčali.

Posljednjeg dana, dok sam je držao u naručju, nisam mogao da izdržim. Otišao sam do Džejninog stana i rekao joj: “Žao mi je, Džejn, ali ja ne želim da napustim svoju ženu”. Iznenada je sve bilo jasno: Nosio sam ženu preko praga na dan vjenčanja i obećao joj: “Dok nas smrt ne rastavi”. U povratku kući sam joj kupio cvijeće i cvjećar me je upitao šta da napiše na posveti. Rekao sam nasmijjano: “Nosiću te preko praga dok nas smrt ne rastavi”

Sa cvijećem u rukama i osmjehom na licu, vratio sam se kući. Međutim, moja žena je preminula u snu tokom noći dok sam bio napolju. Kasnije sam saznao da je bolovala od raka, ali sam bio toliko preokupiran sa Džejn, da nisam ni primjetio. Ona je znala da će uskoro umrijeti i željela je da ništa ne pokvari odnos između mene i našeg sina jedinca. U njegovim očima, ja sam bio najromantičniji muž kojeg je bilo ko mogao da zamisli. Tako sam je iznio iz kuće preko praga posljednji put…